ARITMIJE KOD MLADIH

Jedan od najčešćih razloga zašto mlade osobe, uključujući i teenagere, dolaze kardiologu su upravo aritmije. Doživljavaju ih i opisuju kao "da srce preskoči", poneki ih opisuju čak kao snažan udarac u prsnoj šupljini, a drugi imaju osjećaj da je srce na trenutak prestalo kucati ili da "lupa". U toj životnoj dobi se radi najčešće o benignim - bezopasnim aritmijama koje narušavaju kvalitetu života svojom pojavom, poglavito radi osjećaja straha da se " nešto događa sa srcem ". Međutim, da su zaista benigne, možemo sa sigurnošću reći tak nakon učinjenog kardiološkog pregleda, koji uz standardni 12 - kanalni elektrokardiogram / EKG / i ultrazvuk srca s kolor doplerom, uključuje i 24 - satni EKG holter, a prema potrebi i ergometrijsko testiranje.

Aritmije obuhvaćaju pojedinačne preskoke / ekstrasistole / i periode ubrzanog rada srca /tahikardije/. Najprije se mora pokušati utvrditi njihovo mjesto nastanka. One mogu biti iz srčanih pretklijetki i uglavnom su bezopasne. Nazivamo ih supraventrikulskim ekstrasistolama ili tahikardijama. Najčešće nisu vezane za strukturne promjene u građi srca, no u toj dobi mogu biti posljedica bolesti štitnjače, što svakako treba isključiti ili potvrditi. Ekstrasistole porijeklom iz srčanih klijetki / ventrikulske / mogu biti posljedica neke od težih promjena u građi srca, no na svu sreću, izuzetno rijetko. Kod mladih osoba, naročito sportaša, ventrikulske ekstrasistole se viđaju pri nižim frekvencijama srca, naročito u snu. No, povećanjem frekvencije pri fizičkom naporu njihov broj se značajno smanjuje ili čak u potpunosti nestanu, što je ključno da se proglase bezopasnima. Dakako, mora se provesti opsežnija kardiološka obrada i tek nakon pažljive procjene nalaza može se tada, uz trajni kardiološki nadzor, dozvoliti dalje bavljenje sportom. Ekstrasistole mogu biti posljedica i neravnoteže neurovegetativnog živčanog sustava / simpatikusa i parasimpatikusa - onog koji regulira sve životne funkcije - disanje, rad srca, crijeva ... i ne ovisi o našoj volji / ili pojačane psihičke napetosti. Njihova pojava se može isprovocirati pušenjem, uzimanjem opojnih sredstava, većih količina crne kave ili raznim psihostimulansima. Mogu biti prisutne u znatnom broju u 24 - sata ili se javljati rijetko, mogu trajati određeno vrijeme i jednostavno same po sebi nestati. Isto tako ventrikulske ekstrasistole mogu biti i znak upale srčanog mišića nakon nepreležane i neliječene virusne infekcije / poglavito gripe /, na koju se nije obratila pozornost.

Na ovom mjestu je važno istaknuti, da je jedna od najčešćih tahikardija u mladih, tzv. sinusna tahikardija. Ona predstavlja ubrzan normalan rad srca / frekvencija iznad 100/min /. Najčešće je posljedica povećane aktivnosti simpatičkog dijela neurovegetativnog sustava, no može se isprovocirati i ranije navedenim - pušenjem, crnom kavom, uzimanjem raznih opojnih sredstava ili psihostmulansa.

Ukupni broj ekstrasistola ili epizoda tahikardije, njihova pojavnost u određenom dobu dana ili pri određenoj frekvenciji pulsa, a time i njihov značaj, utvrđuju se 24 - satnim holterom EKG -a. Dobiveni podaci služe za određivanje najprikladnijeg načina liječenja i za odabir optimalnog lijeka. Liječe se samo one aritmije koje se danas definiraju kao prognostički loše i one koje uzrokuju izrazite subjektivne tegobe, pa makar njihov ukupni broj i nije značajan. Ponekad je dovoljno samo promijeniti navike, regulirati stres i redovno se rekreacijski baviti fizičkim aktivnostima.


ARITMIJE KOD STARIJIH - FIBRILACIJA ATRIJA

Za razliku od mladih osoba, kod kojih je pojava poremećaja ritma, najčešće bezopasna / o čemu smo detaljnije pisali ranije /, pojava aritmije kod starijih može biti posljedica značajnijih bolesti srca. Često nastaju nakon srčanog infarkta, prateća su pojava razvoja srčane slabosti, stanja nakon kardiokirurških zahvata, vezane za smanjenu prokrvljenost pojedinih dijelova srčanog mišića kod angine pectoris, promjena na srčanim zaliscima ili zamjene funkcionalnih provodnih dijelova srca manje vrijednima.

Grubo se srčane aritmije kod starijih mogu podijeliti u dvije velike skupine - aritmije koje su posljedica poremećaja u stvaranju srčanih impulsa i na one koje nastaju radi smetnji normalnog provođenja srčanih impulsa duž provodih putova. U prvu grupu aritmija se ubrajaju, kao i kod mlađih osoba, preskoci ili ekstrasistole iz srčanih klijetki i pretklijetki itahikardije ili ubrzani rad srca. One projeklom iz srčanih pretklijetki mogu biti s pravilnim ritmom / to su tzv. supraventrikulske tahikardije raznih oblika /, no i s nepravilnim, često vrlo brzim ritmom, od kojih je najvažnija fibrilacija atrija.

Fibrilacija atrija je aritmija kod koje srčane pretklijekte " podrhtavaju " ili fibriliraju, nepotpuno i nepravilno se stežu frekvencijom oko 300 u minuti, što se sve, naravno, ne prenosi na srčane klijekte. Dio se blokira tako da je frekvencija klijetkimanja - 80 - 150/minšto palpirakao puls, no točno samo na vratu jer na ruci, iznad ručnog zgloba postoji tzv. " deficit pulsa " odnosno frekvencija je puno niže od stvarne. Posljedica fibrilacije atrijaje smanjenje količine ispumpane krvi iz srca oko 30%, a također postoji povećana sklonost / uslijed takvog nekoordiniranog gibanja / i nastanka malenih ugrušaka na srčanim zaliscima i u samom srcu. Zbog toga se danas održava normalan, pravilan ritam srca dokle god je to moguće. Najveći rizik od nastanka moždanog udara radi " otkinuća " ugrušaka sa srčanih zalistaka ili iz samih srčanih šupljina je 5% u prvoj godini nastanka trajne artimije, a kasnije se taj postotak smanjuje. Ako sama aritmija ne izazove nikakve subjektivne tegobe, može se otkriti nepravilnim pulsom - palpiranjem bila na ruci ili što je danas puno češće, nepravilnim ritmom koji se čuje pri mjerenju tlaka digitalnim tlakomjerima. Naravno, pojava slabosti, vrtoglavica, nedostatak zraka, pojačani umor i intolerancija fizičkog napora vodeći su subjektivni znakovi radi kojih se pacijenti javljaju liječniku. Važno je naglasiti da pojava tegoba ili samo nepravilan srčani ritam čujan pri mjerenju tlaka, zahtijevaju posjet kardiologu bez odlaganja. Naime, trajanja fibrilacije atrija kraće od 48 sati dozvoljava pokušaj vraćanja u normalan srčani ritam lijekovima ili elektrokonverzijom / elektrošokom malene snage u bolnici uz nadzor nakon njega / bez prethodne pripreme lijekovima protiv zgrušavanja krvi. Stoga, ako fibrilacija traje dulje / bilo da pacijent nema nikakvih subjektivnih tegoba pa se otkrije tek pri pregledu / ili je nepoznatog trajanja, prije vraćanja u pravilan srčani ritam moraju se uzimati lijekovi protiv zgrušavanja krvi kroz mjesec dana / uz laboratorijske kontrole protrombinskog vremena /.Naravno, čak i kada fibrilacija atrija postane stalna, odnosno ne možemo je ni na koji način više vratiti u normalan ritam, kontrolom srčane frekvencije lijekovima i uzimanjem lijekova protiv zgrušavanja krvi, moguće je postići punu kvalitetu života i s tom aritmijom do u duboku starost.


ATEROSKLEROZA

Ateroskleroza je najčešća bolest arterija obilježena suženjem lumena / šupljine / žile zbog lokalnog zadebljanja unutrašnjeg sloja stijenke koji se naziva plak ili aterom. Ona je danas jedan od vodećih uzroka smrtnosti u razvijenim zemljama. Od 10 najčešćih uzroka smrti, na bolesti srca i krvnih žila, kao posljedice ateroskleroze, otpada njih šest.

Sama bolest započinje oštećenjem stanica koje prekrivaju unutrašnju površinu arterije / zovemo ih endotel / uslijed kemijskog ili mehaničkog oštećenja. Povišeni kolesterol u krvi, pušenje ili povišeni homocistein / danas jedan od sve više ispitivanih uzroka ateroskleroze / su primjeri kemijskog oštećenja, a mehanički stanice oštećuje povišeni krvni tlak, oštećenje kateterima pri dijagnostičkim postupcima ili čak infekcija. Hipertenzija ili povišeni krvni tlak uzrokuju stvaranje plakova na mjestima gdje struja krvi udara u stijenku žile i stvara vrtloge / na luku aorte, račvištima arterija, početnim dijelovima srčanih ili koronarnih arterija /, no isto tako dugotrajno ili često stiskanje arterija / spazam / i imunološki mehanizmi dovode do oštećenja endotela. Na mjestu oštećenja stijenke se razvija upala, a oštećene endotelne stanice luče različite tvari koje privlače druge stanice iz okoline, kolesterol, krvne pločice / trombocite /, glatke mišićne stanice i raznim međudjelovanjem se talože u stijenku arterije. Kao prvi stupanj razvoja ateroskleroze nastaje " masna pruga ". Ona je u cijelosti reverzibilna, što znači da prestankom djelovanja štetnog uzročnika endotelne stanice se posve oporavljaju. Međutim, ukoliko se izloženost štetnom događaju nastavlja, aterosklerotski plak raste i sve više sužava lumen krvne žile. Posljedično se smanjuje protok krvi i opskrbljenost tkiva kisikom postaje nedovoljna. U samoj žili zbog smanjene elastičnost raste krvni tlak. Povišeni tlak može dovesti do pucanja žile ili njenog raslojavanja s nastankom aneurizme / proširenja / ili plak može ovapniti i stanjiti stijenku žile s mogućnošću nastanka ugruška. Za samu aterosklerotsku bolest je puno važniji sastav plaka, nego njegova veličina. Plakovi građeni pretežno od lipida imaju tanki pokrov, kapu plaka, i lakše pucaju. U njima se stvaraju trombi ili ugrušci koji mogu začepiti arteriju. Nasuprot tome, veći plakovi s tvrdom kapom, koji sadrže manje masnoća, rijetko pucaju jer su stabilniji. Najvažniji činioci rizika za nastanak aterosklerotske bolesti su hiperlipidemija / povišene masnoće / u krvi, hipertenzija / povišeni krvni tlak /, pušenje i šećerna bolest, povišeni fibrinogen, muški spol u mlađoj i srednjoj životnoj dobi, a kod žena menopauza i uzimanje oralnih kontraceptiva ili hormonalne nadomjesne terapije samo uz prisutne ostale faktore rizika, prekomjerna tjelesna težina, povećani homocistein , nedostatna fizička aktivnost, nasljeđe i imunološka reakcija kod nekih bolesti.

Najvažnije posljedice ateroskleroze su koronarna ili ishemička bolest srca, posebno srčani infarkt, cerebrovaskularna bolest i to moždani udar te suženje ili začepljenje perifernih arterija, poglavito nogu čak do nastanka gangrene.

Liječenje ateroskleroze se zasniva prvenstveno na prevenciji nastanka i razvoja bolesti. U primarnoj prevenciji unaprijed sprječavamo pojavu rizičnih faktora za nastanak ateroskleroze, a u sekundarnoj sprječavamo razvoj ili pogoršanje već nastale bolesti uz smanjivanje ili kontrolu postojećih rizika. S primarnom prevencijom treba započeti što je moguće ranije, još u djetinjstvu, stvaranjem zdravih prehrambenih navika, bez pušenja, redovnom tjelesnom aktivnošću čime ćemo uspjeti spriječiti nastanak ili barem usporiti razvoj ateroskleroze. U sekundarnoj prevenciji, kada bolest već postoji ili se dogodio incident kao posljedica ateroskleroze, puno je važnije uz djelovanja na faktore rizika, odgovarajuće liječenje samih bolesti.


BOLESTI SRCA

Već smo ranije naglasili da je osnovni preduvjet zdravog srca normalna građa i funkcija svih srčanih struktura, uredno stvaranje i provođenje srčanih impulsa, zdrave srčane arterije te normalna sposobnost kontrakcije stanica srčanog mišića.

Stoga se bolesti srca se mogu podijeliti u četiri velike skupine:

1/ poremećaje u građi srčanih struktura kao što su prirođene srčane greške / kao posljedica raznih poremećaja tijekom razvoja srca u trudnoći, virusnih infekcija majke, nasljednih opterećenja, izloženosti nekim štetnim utjecajima iz okoline ili posljedica unošenja raznih toksičnih tvari u organizam majke - droga, neki lijekovi, alkohol /, stečene srčane greške koje se razvijaju kod prethodno zdravog srca kao posljedica upalnih promjena drugih organa / poglavito ranije neliječene i ponavljajuće angine u dječjoj dobi /, progredirajućih aterosklerotskih procesa u starijoj životnoj dobi koji dovode do oštećenja srčanih zalistaka, uživanje intravenoznih opojnih sredstava, kao posljedica srčanog infarkta i dr.

2/ poremećaj ritma i smetnje provođenja - koje obuhvaćaju poremećaje u samom stvaranju srčanog ritma, smetnje provođenja duž normalni srčanih provodnih puteva, prijevremeni srčani udarci iz srčanih klijetki ili pretklijetki / poznati kao " ekstrasistole " /, lupanja srca / ubrzani srčani ritam / kao posljedica normalnog, no bržeg rada srca / normalno pri trčanju, uzbuđenju / ili kao posljedica ubrzanog rada srca kao znak poremećaja u stvaranju i provođenju srčanih podražaja

3/ bolest srčanih / koronarnih / arterija od kojih su najpoznatiji i najvažniji srčani infarkt i angina pectoris

4/ bolesti srčanog mišića i osrčja - od kojh su najvažniji upale srčanog mišića / miokarditisi / i upale osrčja / vanjske srčane ovojnice -perikarditisi /, tumori srca i osrčja, nakupljanje tekućine u osrčju, pucanje i raslojavanje stijenki aorte i dr.

Dijagnoza bolest srca i velikih krvnih žila započinje uzimanjem podataka o tegobama radi kojih bolesnik dolazi kardiologu / tzv. anamneza / na koju se nadovezuje fizikalni pregled / detaljni vanjski pregled cijelog tijela - promatrenje, opipavanje i slušanje / te snimanje 12 - kanalnog EKG - a / elektrokardiograma /. Nakon toga je neophodno učiniti ultrazvuk srca s kolor doplerom / nezaobilazni standarni dio osnovnog kardiološkog pregleda u današnje vrijeme / koji pruža uvid u građu i funkciju srčanih struktura i velikih krvnih žila. Dobiveni podaci omoguću otklanjanje subjektivnih tegoba kao posljedica bolest srca i krvnih žila ili se temeljem njih postavlja sumnja na bolest istih. Često je neophodno učiniti dodatne neinvazivne kardiološke pretrage, bilo da bi se isključila srčana bolest, bilo da bi se ista detaljno i potpuno definirala / ergometrijsko testiranje ili test opterećenja napokretnoj traci, 24 - satni holter i krvnog tlaka, dopler krvnih žila / ambulantno, u kardiološkim poliklinikama, odnosno invazivne pretrage / koronarografija, elektrofiziološko ispitivanje i dr. / koje se rade isključivo u bolnicama u laboratorijima za invazivnu kardiološku dijagnostiku. Nakon tako provedene kardiološke obrade i dobivene dijagnoze, prema principima utemeljenima na najnovijem medicinskom znanju, započinje se liječenje.


ELEKTROSTIMULATOR SRCA ILI PACE MAKER

Kao ranije navedeno, srčane aritmije koje nastaju radi povremenih izostanaka u stvaranju srčanih impulsa ili smetnji i prekida u provođenju normalno nastalih bez " uskakanja " rezervnih predvodnika srca / centara vodiča /, mogu dovesti do smanjene prokrvljenosti mozga ovisno o duljini trajanja. Posljedično mogu nastati razni poremećaji svijesti - od pojave prolazne smetenosti, vrtoglavice, omaglice do potpunog gubitka svijesti, odnosno nesvjestice. Ukoliko gubitak svijesti potraje dulje, mogu nastati trajna oštećenja mozga. Zbog toga je ova skupina aritmija naročito značajna i opasna.

Danas imamo mogućnost uspjšenog liječenja takvih aritmija ugradnjom elektrostimulatora srca / pace makera /. Prvi pace maker je ugrađen 1958. godine i od tada se to područje u kardiologiji strelovito brzo i uspješno razvija, zahvaljujući prvenstveno napretku informatike. Svaki elektrostimulator je pravi mali kompjutor s bezbrojnim mogućnostima prepoznavanja vrste aritmije i adekvatnog reagiranja na poremećaj. Sastoji se od " generatora " ili baterije koji odašilje impulse, električnih vodova ili " elektroda " koji od njega kroz venu odlaze u srce i od " elektronike " minijaturnog računala koji se nalazi u kućištu zajedno sa generatorom. Elektronika prihvaća srčane impulsa, analizira ih vrlo složenim postupcima i određuje mjesto gdje će se / pretklijetka ili klijetke /, kada i kako / stimulacija ili inhibicija / iz njega odaslati slijedeći električni impuls. Svaki vlastiti normalni srčani impuls inhibira / koči / uključivanje elektrostimulatora i odašiljanje impulsa, a izostanak ga potiče / stimulira /. Zahvaljujući elektrostimulatorima, danas možemo liječiti i vrlo složene aritmije i omogućiti kvalitetan život nositeljima. Postoje razne vrste elektrostimulatora srca koji se međusobno značajno razlikuju. Pace makeri mogu biti privremeni - uglavnom radi prolaznih aritmija nakon nastanka srčanog infarkta, zaštite rada srca pri operacijama i dr. ili trajni. Baterija trajnog elektrostimulatora se ugrađuje najčešće na prednoj strani prsnog koša ispod prsnog mišića, a potom se potključnom venom elektroda, jedna ili više njih, uvodi u srce gdje se fiksira u stijenci srčanog mišića. Ugradnja se izvodi u operacijskoj sali u lokalnoj anesteziji, a izvodi je kardiolog sam ili u timu s kirurgom i odmah programira njegov rad prema individualnim potrebama svakog pacijenta. Po otpustu iz bolnice, nakon boravka od svega nekoliko dana, preporučuje se pošteda od većih fizičkih napora kroz nekoliko tjedana sve dok elektrode " ne urastu " u srčani mišić. Na redovnim kardiološkim kontrolama se iz memorije elektrostimulatora analiziraju svi podaci koji su u njemu pohranjeni i kontrolira i prilagođuje njegov rad potrebama pacijenta. Osobito je važan podatak o trajanju baterije / ovisno o učestalosti uključivanja, danas prosječno oko 10 - 12 godina /. Nositelji elektrostimulatora srca trebali bi stalno nositi " pacemakerske " iskaznice - prema europskim standardima navedene podatke o vrsti i tipu elektrostimulatora s njegovim serijskim brojem i tipom i vrstama elektroda. Trebaju izbjegavati elektromagnetska polja je magnet isključuje rad elektrostimulatora srca / osobito je važno istaknuti da ne mogu ići na pretrage magnetskom rezonancijom, no mogu rentgenom, uključujući i CT /. Samom ugradnjom elektrostimulatora srca se slobodnije i sigurnije mogu prepisivati lijekovi za liječenje kompleksnih aritmija, jer rad elektrostimulatora štiti srce od potencijalno opasnih sporih srčanih frekvencija koje se mogu javiti kao nuspojave terapije. Stoga na kraju, možemo reći da ugradnjom elektrostimulatora srca danas u potpunosti omogućujemo kvalitetan život duboko u starost.

NEINVAZIVNA DIJAGNOSTIKA SRČANIH BOLESTI

Osnovni kardiološki pregled započinje, kao i svaki drugi liječnički pregled, razgovorom s pacijentom o razlogu neposrednog dolaska, njegovim tegobama i ranijim bolestima, navikama, bolestima u obitelji i dr. Nakon toga slijedi fizikalni pregled pacijenta koji obuhvaća promatranje, palpaciju svih dijelova tijela, prema potrebi kuckanje tjelesnih šupljina i svakako, slušanje poglavito srca i pluća. Osim fizikalnog pregleda, standardni dio svakog kardiološkog pregleda je mjerenje krvnog tlaka i snimanje 12 - kanalnog elektrokardiograma / EKG - a /, a danas bi neizostavno trebao biti i ultrazvučni pregled srca s obojenim doplerom. Na temelju dobivenih podataka se može postaviti dijagnoza bolesti i započeti liječenje, ili što je češće, dobiveni podaci mogu biti nedostatni i potrebno je učiniti dodatne pretrage. Sve pretrage koje se rade u kardiološkoj ordinaciji su neinvazivne, preko kože pacijenta. Invazivne pretrage, kod kojih se ulazi u tijelo raznim kateterima / koronarografija, elektrofiziologija i druge / rade se u specijalno opremeljnim kardiološkim laboratorijima, uglavnom u bolnicama.

Dakle, kada dođete na pregled kardiologu u kardiološku ordinaciju, od neinvazivnih pretraga će vam se učiniti:

svakako
1/ EKG / elektrokardiogram / - pretraga kojom se snimaju električni potencijali srca preko površine kože stavljanjem elektroda prema posebnom rasporedu direktno na kožu. To je osnovna pretraga kojom se dobiju podaci o srčanom ritmu, frekvenciji / broju srčanih udaraca /, pojavi preskoka, lupanja srca, nepravilnog rada, blokova, pauzi u srčanom ritmu te raznim drugim podacima u praćenju liječenja.

poželjno
2/ ultrazvuk srca s obojenim doplerom - je " prozor " u srce, pretraga kojom se gleda građa i funkcija srčanog mišića. Dijagnosticiraju se srčane greške, oštećenja srčanog mišića s gubitkom ili smanjenjem funkcije nakon srčanog infarkta, procjenjuje se snaga izbacivanja krvi, mjere se srčane šupljine i debljina srčanog mišića i još mnogo drugih podataka.

u potrebnim slučajevima
3/ 24 - satni sati holter elektrokardiograma ili krvnog tlaka - posebni elektronički snimač koji cijelo vrijeme prati određene funkcije i pohranjuje podatke koji se kasnije digitalnom obradom pretvaraju u EKG krivulje, tabele tlaka i dr. Omogućuje postavljanje dijagnoze svih poremećaja u stvaranju i provođenju srčanih impulsa, otkriva tzv. " nijemu anginu pectoris " - bolest srčanih arterija bez tegoba, potencijalno smrtonosne aritmije ili registrira vrijednosti krvnog tlaka u ponavljanim mjerenjima tijekom nošenja. Snimač se montira na tijelo pacijenta i on odlazi s njime izvan ordinacije kući i nosi ga tijekom svojih uobičajenih aktivnosti kroz 24 - sata.

i / ili
4/ test opterećenja na pokretnoj traci ili ergometrijsko testiranje / danas rijetko na biciklergometru / - izvodi se po posebnim protokolima radi postavljanja dijagnoze angine pectoris i aterosklerotske bolesti srca, procjene srčane aritmije, kretanja krvnog tlaka u opterećenju i snage srca kao pumpe.

i / ili
5/ obojeni dopler duplex krvnih žila radi dijagnoze bolesti arterija i vena - tromboze, embolije, suženja, začepljenja aterosklerotskim plakovima i dr.

Ostale neinvazvne kardiološke pretrage se izvode rjeđe.


SMETNJE PROVOĐENJA SRČANIH IMPULSA

Ranije smo naveli da se aritmije u grubo dijele u dvije velike skupne - na aritmije koje su posljedica poremećaja u stvaranju srčanih impulsa / bilo da iz nekog mjesta u srcu nastaju prijevremeni udarci ili ekstrasistole ili ubrzan i/ili nepravilan ritam / ina one koje nastaju radi smetnji normalnog provođenja srčanih impulsa duž provodih putova. Posljedica ove druge velike skupine su povremeni izostanci u stvaranju srčanih impulsa ili smetnje i prekidi u provođenju normalno nastalih duž provodnog sustava. Srčani impulsi se normalno stvaraju u desnoj pretklijeki u tzv. predvodniku srca ili sinusnom čvoru odakle se provodnim putovima / poput električnih vodova / ravnomjerno šire po cijelom srčanom mišiću u pravilnom vremenskom slijedu. Rezultat urednog stvaranja i provođenja srčanih impulsa je ritmično ispumpavanje krvi iz srčanih šupljina u aortu, a iz njeu ostatak tijela do najmanje stanice brojnim velikim i malim arterijama, arteriolama i kapilarama.

Ukoliko izostane normalno stvaranje srčanih impulsa u sinusnom čvoru, uskaču niži centri koji preuzimaju vodstvo srčanog ritma. Smješteni su i anatomski i u " srčanoj hijerarhiji " ispod sinusnog čvora, no nižih frekvencija u odnosu na sinusni čvor. Prvi takav " rezervni " centar se nalazi se na granici između desne pretklijeke i klijekte, a slijedeći, još niži, u mišićnoj pregradi između desne i lijeve klijetke. Što je razina smetnji provođenja ili prekida u provođenju srčanih impulsa niža od prirodnog predvodnika sinusnog čvora, to je značajnija i opasnija. Manje opasne posljedice navedenih poremećaja mogu biti tek kašljenja normalnog slijeda srčanih kontrakcija / tzv. AV - blokovi nižeg stupnja i blokovi grana- desne i lijeve /, bez značajnijih poremećaja istisne funkcije srca. One najopasnije dovode do značajnog usporenja kontrakcija srčanih klijetki / kod totalnog AV - bloka ili izostanka stvaranja impulsa bez " uskakanja " rezervnih centara vodiča/ čime se smanjuje količina ispumpane krvi iz srca. Potencijalno smrtonosne aritmije dovode do vrlo brzih, nepravilnih i kaotičnih srčanih kontrakcija tako da srce funkcionalno gotovo " miruje " , odnosno nema istiskivanja krvi iz njega. Najvažnija među njima je fibrilaciju ventrikla.Najosjetljiviji organ na smanjenje kisika u krvi uslijed smanjenja volumena ispumpane krvi iz srca je mozak. Da bi se očuvala njegova funkcija, krv se iz ostalih dijelova ljudskog tijela preusmjeruje k njemu. To može dovesti do oštećenja tih organa. No. kada ni to nije dovoljno, nedovoljna opskrbljenost mozga kisikom trajanja duljeg od 4 sekunde / kod nekih i kraće / dovodi do gubitka svijesti. Ako već sam gubitak svijesti ne prouzroči teže i trajnije posljedice na sam mozak i druge organe, sam pad može biti, poglavito kod starijih, uzrok nezgodnih prijeloma / ručni zgob ili kuk /.

Zbog toga svaka pojava " crnila " pred očima / omaglice / kod srčanih bolesnika, poglavito kod onih koji se liječe zbog aritmija i smetnji provođenja i koji znaju za svoju bolesti, no i kod starijih osoba koje ne znaju da su bolesni i ne osjećaju poremećaje u srčanom ritmu, zahtijeva neizostavni, što je moguće prije, posjet kardiologu. Ponekad već samo snimanje standardnog 12 - kanalnog EKG - a u mirovanju može biti dostatno da se postavi dijagnoza i započne liječenje, no najčešće se dijagnoza postavlja tek u nalazu 24 - satnog dinamičkog EKG holtera pažljivom analizom. Na temelju dobivenih podataka se odlučuje o najboljem načinu liječenja - lijekovima ili u indiciranim slučajevima ugradnjom elektrostimulatora srca ili pace makera.


Dr. Greta Cindrić Bogdan, spec. internist kardiolog - ravnateljica - e-mail: dr.greta.cb@kardiobogdan.hr


Izrada: Binar d.o.o.